Minuta šutnje za sve novogodišnje odluke koje su zbog ovog otišle u vjetar i kako nastaviti

Minuta šutnje za sve novogodišnje odluke koje su zbog ovog otišle u vjetar i kako nastaviti

Ne možeš dobiti nešto za ništa. Ne postoji.

Trebaš Biti to prvo, raditi to drugo, pa tek onda ide imati.

Mi obično ciljeve postavljamo na ono što želimo imati.
Bar ja jesam tako.
– 7 kg do kraja prvog mjeseca.
– 4 kg do kraja drugog mjeseca.
– 20 kg do proljeća (napokon u uskoj bijeloj majici s kratkim rukavima!! – preuzbuđena i ponosna na vlastite vještine realnog planiranja).
Bezbroj novogodišnjih odluka su mi otišle u vjetar ovako.
Krenem jako prvi dan, idem 14 dana i opet ništa. Nisam dobila to što sam zamislila i povratak starim navikama s dodatnim ukrasom od očaja.

Fokus u planu je uvijek bio na ono što želim imati.
– Minus na vagi.
Ciljevi postavljeni tako su kao smo došli u školu i rekli – daj mi dobru ocjenu pa ću biti dobar učenik.
Meni ti je ovo i dalje najs ideja, ali nikad nije funkcionirala.

Unatrag nekoliko godina i nakon mnoštva bezuspješnih pokušaja, počela sam učiti iz grešaka.
Zapravo, najbitnija stvar što sam ikad naučila je, učiti iz grešaka.
Mrzila sam to više od svega, mislila sam – koje iritantno i lažno utješno pravilo i čista poštapalica – a zapravo je istina, najbitnije informacije su iza pogrešaka.

Dotad mi je greška i neuspjeh bila takav udarac, da se ne bih oporavila tjednima, uz more i more zamjeranja sebi, još loših navika i dubljeg zakopavanja.
Put – ne u smjeru cilja, nego u smjeru suprotnom od cilja – kojem sam težila.
Ne jednom, ne dva put, godine i godine ovoga..
(Sad sam ti profi u greškama, krećem se unaprijed brže nego ikada, ispričam ti to drugi put)

Krenuti s inventurom.

Jedna od velikih grešaka mi je uvijek bila nerealna postavka.
Ne samo da su mi ciljevi bili krivo postavljeni nego i polazišna točka, nije ni čudo da nigdje nisam stizala.

Odluke o ludim dijetama i ekstremnim rezultatima, kad sam imala 0 discipline, snage i znanja, samo su neke od priča kako sam se opet upucala u stopalo, prije nego što sam krenula.

Prvo pitanje je uvijek – gdje se nalazim sada – u odnosu na svoj cilj i osobu koja moram postati?

Koje radne navike imam sada – u odnosu na navike koje će mi trebati da to postanem? Imam li potrebno znanje i vještine – da bih postigla taj cilj ili ću morati neke stvari prvo naučiti i izvježbati?

Hoće li mi netko pomoći?

Detektiranje vlastite Ahilove pete.

Koje su moje slabe točke?
Koje navike, stvari i ljudi moraju biti odstranjeni iz mog života da bih postigla to što želim?

Ovdje sam imala pune ruke posla. Posla koji nisam htjela dugo ni pogledati, posla koji nisam htjela odraditi, navika kojih se nisam htjela odreći.

Ja sam samo htjela doći na cilj, vidiš.

Htjela sam to imati.

Osoba koja jesi sada, ima to što ima.

Osoba koja želiš postati, može stvari koje ti ne možeš, inače bi to već bila i radila i imala.

Znači tko to moraš postati?
Na to se ciljevi trebaju postavljati.
Što moraš uvesti? Što promijeniti? Što moraš odstraniti, što naučiti?
Onda možemo imati.

Postati to (prvo), raditi to (drugo) imati to (treće).

Novogodišnje odluke su za cijelu godinu, a ne samo za prvi mjesec.
Odluke vezane za mršavljenje sad postavi obrnuto, kreni od – tko to moraš postati.
Imati je – uvijek posljedica.
Na ovaj način – imati – ti više nikad neće pobjeći.
Nema nešto za ništa, ne zaboravi.